Jeste li znale/i da 14. svibnja obilježavamo Europski dan samohranih roditelja?
Roditelji su danas općenito suočeni s mnogim izazovima suvremenog doba, obilježenog velikom nesigurnošću i sve neizvjesnijim radnim i životnim uvjetima prouzrokovanih kapitalizmom te socijalno neosjetljivim državnim politikama i mjerama. Te su rizike „dužni“ amortizirati i balansirati s brigom koju moraju posvetiti svojoj djeci, no na sve te izazove treba nadodati i one s kojima se suočavaju samohrani roditelji. Stoga je današnji dan prigodan trenutak da se podsjetimo, ili osvijestimo, s kojim se to izazovima samohrani roditelji suočavaju i na koje načine im možemo pružiti podršku.
Definicija samohranih roditelja, koju priznaje i naše zakonodavstvo, smatra one koji nisu u braku i ne žive u izvanbračnoj zajednici, a sami skrbe i uzdržavaju svoje dijete. Kao što je u uvodu rečeno, izazovi pred samohrane roditelje su veliki jer osim onih s kojima se suočavaju dvoroditeljske obitelji u kojima u načelu postoji podjela oko brige, uzdržavanja i osiguravanja životnog standarda za obitelj, samohrani roditelji taj teret nose uglavnom sami. Pritom je ovdje važno istaknuti kako većinu samohranih roditelja čine žene te je ovo duboko rodna priča. Stoga prigodno ove godine na Dan samohranih roditelja obilježavamo i Majčin dan.
Gotovo svaka četvrta osoba u EU živi u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti, a samohrani roditelji su posebno ranjivi u usporedbi s općim stanovništvom. Gotovo polovica samohranih majki (48 %) i trećina samohranih očeva (32 %) u opasnosti su od siromaštva i socijalne isključenosti, pri čemu su žene osobito pogođene jer čine gotovo 85 % svih jednoroditeljskih obitelji u EU.
Samohrane majke nalaze se stoga u dvostruko ranjivoj situaciji. Osim što same balansiraju između zaposlenja i skrbi (tzv. produktivnog i reproduktivnog rada), što predstavlja velike izazove budući da cijelo kućanstvo ovisi o jednom prihodu, moraju se uhvatiti ukoštac s problemima s kojima se žene općenito susreću u patrijarhalnom društvu. Za početak, suočene su s nedostacima na tržištu rada, uključujući rodnim jazom u plaćama, diskriminacijom, specijalizacijom u zanimanjima s nižim primanjima, manje prilika za napredovanje i posljedično, manje iskustva tijekom života. Tržišta rada postaju sve nejednakija i nesigurnija, a statistike pokazuju kako su većinom žene zaposlene na prekarnim pozicijama i s nepunim radnim vremenom (po čemu je Hrvatska treća u Europi).
Sve ovo dovodi do toga da su samohrane majke, zajedno sa svojom djecom, u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te narušenog zdravlja i dobrobiti.
S druge strane istog problema, politike koje bi trebale doprinijeti boljem položaju samohranih roditelja često su temeljene na rodnim pretpostavkama o obitelji. Drugim riječima, većina obiteljskih politika se još uvijek temelji na tradicionalnom dihotomijskom modelu hranitelj-skrbitelj, pri čemu se ženama većinom dodjeljuje uloga skrbiteljica. Stoga bi s jedne strane trebalo jasnije i direktnije jačati one politike i institucionalne prakse koje doprinose rodnoj ravnopravnosti kako bi se očeve jednako uključilo u brigu o svojoj djeci, a s druge osigurati dostupnu, pristupačnu i kvalitetnu skrb za djecu kako bi se majkama olakšalo balansiranje između radnih i roditeljskih obaveza.
Uz mjere koje direktno adresiraju rodnu segregaciju u pristupu skrbi, treba jačati i one mjere koje nisu otvoreno usmjerene na rodni aspekt problema, već i klasni. Postojeće politike usmjerene na samohrane roditelje naprosto nisu dostatne i ne rješavaju ekonomsku nesigurnost s kojom se suočavaju. Primjerice, iznos koji se dobiva kroz dječji doplatak ne odgovara stvarnim potrebama samohranih roditelja u osiguravanju dostojnog životnog standarda sebi i svojoj djeci. Ovdje je također potrebno istaknuti i nužnost provođenja socijalno osjetljivih stambenih politaka od kojih bi profitirale mnoge društvene skupine, pa tako i samohrani roditelji. U kontekstu rada SOS-a, ovo je posebno važno za žene koje izlaze iz nasilja jer neriješeno stambeno pitanje, s kojim su mnoge suočene, drastično otežava život nakon izlaska iz nasilnog odnosa (o čemu smo pisale ovdje).
Uzimajući u obzir sve prethodno rečeno, bez dobro organizirane i javno dostupne kvalitetne skrbi o djeci te jasnijim i direktnijim politikama koje adresiraju rodnu neravnopravnost te potrebe socio-ekonomski depriviranih skupina, samohranim roditeljima, a posebno samohranim majkama je teško osigurati dostojan životni standard za sebe i svoju djecu. I zato ovaj dan obilježavamo kako bi poslale poruku donositeljima odluka da je istinsko ulaganje u obitelj ono koje podrazumijeva sustavne i strateške socijalno i rodno osjetljive politke.
Tekst je nastao u sklopu projekta Snažne – aktivna podrška jednoroditeljskim obiteljima. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti korisnika i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta davatelja.
Izvori:
Casey, J., C., Pitt-Catsouphes, M. (2008). „Empleyed Single Mothers: Balancing Job and Homelife“, Journal of Workplace Behavioral Health, 9 (3-4), str. 37. – 53.
Nieuwenhuis, R. (2020). The situation of single parents in the EU. Europski parlament: Brisel
Nieuwenhuis, R., Zagel , H. (2021). „Housing conditions of single mothers in Europe: the role of housing policies“, European Societies, 2 (25), str. 181. – 207.
Europan Institute Gender Equality (2016). Poverty, gender and lone parents in the EU: Review of the implementation of the Beijing Platform for Action. EIGE: Vilnius
Europan Institute Gender Equality (2022). Gender Equality Index 2022: The COVID-19 pandemic and care. Publications Office of the European Union: Luxembourg