Zaštita ovršenika vezano uz nekretninu kao predmet ovrhe

Zaštita ovršenika vezano uz nekretninu kao predmet ovrhe

 

Ovršni postupak je postupak u kojem ovrhovoditelj uz pomoć suda ili javnog biježnika prisilno ostvaruje svoju tražbinu protiv ovršenika. Pravila prema kojima se provodi ovršni postupak uređena su odredbama Ovršnog zakona, a trenutno važeći Ovršni zakon stupio je na snagu 15. listopada 2012.g. te je u međuvremenu isti izmijenjen i dopunjen u nekoliko navrata, od čega posljednji put Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17.

Mogućnost provedbe ovrhe na različitim predmetima ovrhe nije neograničena pa je tako i dosadašnjim zakonskim rješenjem bila predviđena određena zaštita ovršenika fizičke osobe prilikom provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine. Naime, člankom 75. stavkom 1. Ovršnog zakona i do sada je bilo određeno da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, a koji su nužni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Međutim, ranijom odredbom stavka 5. navedenog članka izričito je bilo propisano da se nekretnina za stanovanje ne smatra stvarju koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. To je značilo da do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17 nije bilo prepreke da se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje.

Obzirom na trenutno teško gospodarsko stanje i sve veći broj ovršnih postupaka protiv fizičkih osoba kao ovršenika pojavila se potreba zaštite socijalno najugroženije kategorije građana i nekretnina u kojima oni žive sa svojim obiteljima te su Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17 pojedine odredbe Ovršnog zakona izmijenjene u svrhu olakšanja njihova položaja. Tako je članak 75. stavak 5. izmijenjen na način da je istim određeno kako se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je ovršenik po zakonu dužan uzdržavati. Navedeno se ne primjenjuje u slučaju kada je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu ovjerenom pisanom izjavom izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

Prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17 izmijenjeni članak 75. stavak 5. primjenjuje se na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu predmetnog zakona, odnosno na pravne poslove koji su nastali nakon 03.08.2017.g., što znači da se kod pravnih poslova sklopljenih prije tog datuma nekretnina za stanovanje ne smatra nužnom za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i na takvoj se nekretnini ovrha i dalje može provesti. [1]

Sukladno navedenom, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17 ovrha radi ostvarenja novčane tražbine više se uopće ne može provoditi na nekretnini koja ispunjava uvjete iz članka 75. stavka 5., odnosno nekretnini koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, ali samo u slučaju kada je ovršenik pravni posao kojim preuzima obvezu sklopio nakon 03.08.2017.g., kada u trenutku sklapanja tog pravnog posla nije izjavio da je suglasan s time da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini ili kada nije tim pravnim poslom dopustio da ovrhovoditelj zasnuje založno pravo na takvoj nekretnini. Ukoliko neki od navedenih uvjeta nije ispunjen, ovrha se i dalje može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika.

Ipak, Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17 pojačana je zaštita ovršenika i u situaciji u kojoj se ovrha na nekretnini može provesti.

Naime, predmetnim Zakonom dodan je članak 80.b kojim je propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn (osim ako je prijedlog podnesen radi ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom).

Prema tome, za tražbine čija je glavnica manja od 20.000,00 kn (a koje tražbine se ne odnose na zakonsko uzdržavanje ili naknadu štete uzorkovane kaznenim djelom) više se uopće ne može predložiti ovrha na nekretnini, već će za takve tražbine ovrhovoditelj morati predložiti ovrhu na nekom drugom predmetu ovrhe, primjerice na plaći ili na pokretninama ovršenika. Navedeno vrijedi za sve slučajeve u kojima ovršenik nije u potpunosti zaštićen od provedbe ovrhe na nekretnini temeljem članka 75. stavka 5., dakle primjerice za one situacije kada je ovršenik fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost (obrtnik), kada nekretnina na kojoj se provodi ovrha nije jedina nekretnina ovršenika, kada je ovršenik izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika izjavio da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini, kada je ovršenik pravnim poslom kojim je preuzeo obvezu dopustio zasnivanje založnog prava na nekretnini i slično.

U stavku 2. članka 80.b propisano je da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini i u slučaju kada glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja. Prilikom procjene narušava li prodaja nekretnine pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja sud će prema stavku 3. istog članka uzeti u obzir različite kriterije, a između ostalog i kriterij je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži prodaju određene nekretnine.

Prema prijelaznim i završnim odredbama novi članak 80.b primjenjivati će se na postupke koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17, odnosno na postupke pokrenute nakon 03.08.2017.g. Dakle, svaki prijedlog za ovrhu podnesen sudu nakon 03.08.2017.g. podliježe odredbama članka 80.b dok će se postupci u tijeku dovršiti prema ranije važećim odredbama Ovršnog zakona. Međutim, iako će navedene odredbe ići u korist samo onim ovršenicima protiv kojih je ovršni postupak pokrenut nakon 03.08.2017.g., Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona dodane su odredbe članaka 131.a, 131.b i 131.c koje se odnose na stambeno zbrinjavanje ovršenika, a koje se primjenjuju na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti.

Tako svaki ovršenik koji nema u vlasništvu drugu nekretninu za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba, koji je u nekretnini koja je prodana u ovršnom postupku stanovao prije pokretanja ovršnog postupka i koji je dobrovoljno predao nekretninu kupcu ima pravo na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja iz sredstava državnog proračuna.

Postupak za priznavanje prava na novčanu naknadu pokreće se na zahtjev ovršenika nadležnom centru za socijalnu skrb u roku od 30 dana od predaje nekretnine kupcu, a uz zahtjev je ovršenik dužan priložiti rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretnini te dokaz o sklopljenom ugovoru o najmu nekretnine za stambeno zbrinjavanje. Pravo na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja priznaje se od dana predaje nekretnine kupcu te najduže do 18 mjeseci, a navedena novčana naknada isplaćuje se mjesečno. Ako ovršenik ne može potrebe stambenog zbrinjavanja ostvariti priznavanjem prava na novčanu naknadu jer ne ispunjava potrebne uvjete, može ostvariti pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama.

Iz navedenih odredba proizlazi da je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona 73/17 imao na umu tešku gospodarsku situaciju u Hrvatskoj i sve veći broj ovršnih postupaka u kojima ovršenici ostaju bez doma za sebe i svoje obitelji. Predmetne izmjene tako će donijeti olakšanje svim ovršenicima, čak i onima čije se jedine nekretnine i dalje mogu ovršiti, obzirom da će isti zaštitu moći tražiti barem kroz institut stambenog zbrinjavanja iz sredstava državnog proračuna.

Autorica: Andrea Bakarčić

 

 

[1] U kontekstu nemogućnosti provedbe ovrhe na nekretnini ovršenika treba spomenuti i jedan članak Ovršnog zakona koji nije izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/17, ali se također dotiče ove tematike. Riječ je o članku 77. koji se odnosi na zaštitu ovrhovoditelja u provedbi ovrhe radi naplate novčane tražbine. Stavkom 1. navedenog članka propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. (odnosno na činjenicu da je riječ o ovrsi na stvari ili pravu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba). Dakle, ako je primjerice ovrhovoditelj na temelju sklopljenog ugovora o kreditu na ovršenikovoj nekretnini upisao založno pravo (hipoteku) ovršenik se ne može pozvati na to da mu je nekretnina na kojoj je dopustio takvo zasnivanje založnog prava nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba i na taj način spriječiti ovrhu.

 

2017-11-02T15:45:17+00:00

About the Author: