Volonterski kutak

Volontiranjem u udruzi SOS telefon – grad Rijeka shvatila sam da je potrebna samo jedna pahulja da pokrene lavinu… Da nema neostvarivog uspjeha ako se ljudi udruže… Da je među nama nažalost još puno onih koji trebaju pomoć, ali nasreću i puno onih koji žele pomagati… Naučila sam u kolikoj mjeri čovjek poboljša sebe kada pomaže zajednici.
Sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da me volontiranje u ovoj udruzi zauvijek promijenilo.
T.K.

 

Zašto volontiramo? Preduvjet je da smo posebno senzibilizirani za problematiku koja određena udruga pokriva, osjećamo potrebu nekome pomoći, osjećamo se kompetentnim i želimo unaprijediti sebe kao osobe, kao građane. Razni su razlozi, ali namjere zasigurno pozitivne kako po druge tako i po nas same. Volontiranje nosi za sobom puno divnih trenutaka, otvara srca, zatvara usta mržnje i netolerancije. Zato ja volontiram!
H.G.

 

 

U ime nas

Hana Grubišić, 28. studenog 2013.
Pitanje braka kao zajednice između muškarca i žene, o čijem će normiranju u Ustav odlučivati građani 1. prosinca 2013. godine, raspravljalo se u Udruzi SOS telefona za pomoć žrtvama nasilja.Gdjegod se okrenuli, vidimo poruke koje potiču građane da izađu na referendum i glasaju na određen način. Na trenutak smo izgubili iz vida krizno stanje u kojem se naša država našla, broj nezaposlenih koji svakim danom raste, korupciju koja ne smije biti zanemarena. Je li nam referendumsko pitanje nametnuto kako bismo zaboravili na prethodno navedene stvari ili je rezultat istih, u to ne ulazim, ali činjenica jest da se svaki građanin mora očitovati o tome u kakvoj državi želi živjeti.U raščlanjivanju ovog pitanja, svatko je našao određen razlog za svoj odabir. On je kod nekih bio uvjetovan odgojem, pripadnošću vjerskim i ostalim zajednicama, osobnom seksualnošću, prikladnošću stava ovisno o sredini u kojoj se ona/on nalazi,  priklanjanju većini ili pak neznanjem. Veoma je važno poštovati mišljenja svih građana jer smo svi mi dio  neraskidivoga lanca koji vodi napretku, stagnaciji ili nazadovanju. Mora biti rečeno da, uz poštovanje, ne smijemo prestati raditi na informiranju svih što njihova odluka nosi i jesu li argumenti koji se iznose valjani.
Kako je inicijativa „U ime obitelji“ započela ovo pitanje, referirat ću se na argumentaciju koju iznosi inicijativa, ali i pojedinci koji će glasati da se u Ustavu normira pitanje braka kao zajednice između muškarca i žene.
Razloge koji su se iznosili temelje se na očuvanju tradicije i općeljudskih vrijednosti. Tradicionalan brak i obitelj nije ovo što danas poznajemo. Brak i nuklearna obitelj su relativno nove konstrukcije kojima su prethodile poligamija, ekonomska razmjena za mladu, potlačivanje žena koje su u to vrijeme bile tradicionalne vrijednosti pa se moramo upitati  koju tradiciju pokušavamo očuvati.Kao objašnjenje zašto glasati za inicijativu i uvođenje odredbe u Ustav naglašavalo se i uspoređivanje davanja prava na brak osobama homoseksualne orijentacije,  iako to nije predmet ovog referenduma, s mogućim davanjem prava da osoba sklopi brak s maloljetnicom ili maloljetnikom ili pak kućnim ljubimcem. U argumentaciji i odgovoru naglašavam kako se ne može konsenzualni odnos između dvije punoljetne osobe, što je i heteroseksualna i homoseksualna veza, uspoređivati s pedofilijom ili zoofilijom jer takve situacije ne podrazumijevaju obostrano svjesno ulaženje u odnos.
U pozivanju na vjerske odredbe prilikom obrazloženja zašto glasati za u referendumskom pitanju, pozvala bih se na etičko načelo „ljubi bližnjega svoga“ koje zastupaju mnoge svjetske religije.Moglo se čuti, i od samih pokretača inicijative „U ime obitelji“ da su istospolne zajednice u pravima izjednačene s vanbračnom zajednicom. Kako predstojnica katedre za Ustavno pravo u Rijeci,  izv. prof. dr. sc. Sanja Barić, naglašava, od 30. srpnja 2003. godine na snazi je Zakon o istospolnim zajednicama koji istima nakon tri godine trajanja veze priznaje dva prava i to pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na utvrđivanje vlastite imovine i zajedničke stečevine, ali oba prava su aktualna nakon raspada zajednice. Po navedenom zakonu, istospolni partneri nemaju pravo nasljeđivanja niti posjećivanja u bolnicama, što se navodilo kao činjenica od strane prije spomenute inicijative.
Hoće li 2. prosinca Hrvatskoj doći na naplatu još jedna cijena demokracije bez konkretne posljedice izuzev pukog dodavanja sadržaja u temeljni zakonski akt ili će ovo biti kamen temeljac za nove promjene, pitanja, ograničenja ili danja prava? Hoće li kriza ljude natjerati da se okrenu političkim, vjerskim i moralnim krajnostima? Hoćemo li se vratiti tri koraka unazad ili ćemo polako, ali sigurno koračati putem napretka, ma kakav on bio? Sudbina može biti u našim rukama, ako smo dovoljno hrabri da nosimo taj teret.Od samih početaka kampanje, i one ZA koja je inicirala ovo pitanje, i one PROTIV kao odgovor na inicijativu „U ime obitelji“, stav udruge SOS telefona za pomoć žrtava nasilja Rijeka i moj osobni stav je bio jasan. Smatramo da se pitanje normiranja braka ne bi trebalo nalaziti u Ustavu, ali kako se veoma skupi referendum već provodi, naša građanska i ljudska dužnost je da glasamo. Naš glas će biti usmjeren na zajedništvo, ne na podjelu, bit će usmjeren na napredak, suživot i  toleranciju.  Naš glas će biti PROTIV u pitanju „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“, ali za želju da svaki čovjek bude tretiran jednako, neovisno o tome koga ljubi. 

Udarac ne voli, ljubav ne boli!

Hana Grubišić, 16. studenog 2013.
Udruga za pomoć žrtvama nasilja SOS telefon – Grad Rijeka i Gradska knjižnica Rijeka pripremili su zajedničkim snagama Tjedan obiteljskih pričaonica posvećen Svjetskom danu prevencije nasilja nad djecom.Ulazimo u tjedan koji nas još jednom podsjeća na krhkost dječjeg razvoja i našu svakodnevnu potrebu da zaštitimo dječju izvornost, njihov nesmetan rast, podarimo im sigurnost i zaustavimo kiše tuge kabanicom naše ljubavi.Svakog 19. studenog obilježava se Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece i nasilja nad djecom, a u zadnjim se godinama provodi i višetjedna kampanja kojom se upozorava na važnost prevencije koja može dovesti do eliminacije zlostavljanja i nasilja nad djecom i mladima.20. studenoga obilježava se Međunarodni dan djeteta te rođendan UN-ove Konvencije o pravima djeteta. 1959. Generalna skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a trideset godina poslije usvojena je i Konvencija o pravima djeteta, koju potpisuje i Republika Hrvatska.Obilježavanjem ovih dana roditelji, obitelji i svi zainteresirani za dječji rast i razvoj postaju dionicima u aktivnom upozorenju na postojanje problema te prevenciji nasilja nad djecom i mladima.Cilj obilježavanja ovih dana, upoznavanje javnosti s brojnim oblicima zlostavljanja i nasilja nad djecom polazi od neporecivosti snage koju pitanje ljubavi, tolerancije i kvalitetnog dječjeg razvoja ima za našu budućnost.“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” (Mahatma Gandhi)

Ponekad smo skloni zaboraviti cjelokupnu dubinu i širinu oblika nasilja nad djecom. Činimo to vjerujući kako se ništa neće promijeniti i kako je naš glas pretih da bi ga netko čuo. Činimo to iz neznanja, straha, osobne udobnosti i predrasuda. Nebitno je kojim smo se opravdanjima jučer koristili, danas ih odbacujemo i glasno progovaramo da nećemo više tolerirati uključivanje djece u oružane sukobe, spolno zlostavljanje djece, bullying, zanemarivanje, ilegalni dječji rad, tjelesno kažnjavanje, prodavanje djece, dječju prostituciju, dječju pornografiju, trgovanje djecom, turizam vezan uz dječju prostituciju, tradicionalne običaje štetne po zdravlje djece, prosjačenje, diskriminaciju na temelju zdravstvenog stanja, ovisnosti i zlouporabe droga, gladovanje, opasnosti za djecu na internetu i otimanje djece. Od ovog trenutka otvaramo oči, svjesni da nitko nije nedodirljiv, da svi živimo u istom svijetu i da smo svi odgovorni za dječju sreću. Nemojmo se bojati, nemojmo ignorirati nasilje nad djecom kada ga vidimo, pomognimo potrebitima, ustanimo protiv mržnje širenjem ljubavi.

“Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.” (Goethe)

Djelovanjem kroz davanje potpore na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini uvijek polazimo od osobne potrebe da zaštitimo, volimo i cijenimo ono neiskvareno, našu djecu. Zato sam ponosna i na svoj grad koji osjeća ovo pitanje neotuđivo od svoje biti, ponosna sam na škole i razrede koje svakodnevno naglašavaju potrebu sprječavanja zlostavljanja i nasilja. Ponosna sam na Gradsku knjižnicu Rijeka koja će tjednim pričaonicama poticati na razmišljanje o pitanju zaštite svakog djeteta i prevenciji nasilja. Ponosna sam na sve roditelje i djecu koja će doći na pričaonicu i izaći s mišlju o toleranciji, pomaganju i ljubavi. Ponosna sam na SOS telefon za pomoć žrtvama nasilja Rijeka i sve volonterke i volontere koji potiču akcije prevencije, ali i koji svojim trudom, strpljivošću da saslušaju svaki upit i otvorenim srcem čine razliku. Ponosna sam na trud cijele naše zajednice, a rezultat je neizostavan.

Od 18. do 23. studenoga na redovitim obiteljskim pričaonicama u Gradskoj knjižnici Rijeka uz priču Lana i Pavo, kroz priču o djevojčici i njenom medvjediću, s djecom i roditeljima na vrlo suptilan način aktualizirat će se tema odnosa između jačih i slabijih, tema zaštite svakog djeteta i tema roditeljske odgovornosti. Stoga ne propustite sa svojim predškolskim djetetom pričaonicu čiji vam termin i lokacija odgovaraju:
18. 11. u 18 Ogranak Drenova
19. 11. u 18 Ogranak Zamet
20. 11. u 18 Ogranak Turnić
23. 11. u 11 Dječji odjel Stribor

“Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj.” (Njemačka poslovica)

Djeca su bogatstvo koje se mjeri srećom koju donose, osmjesima koje poklanjaju i zagrljajima koje su uvijek spremni primiti. Prevencijom zlostavljanja i nasilja nad djecom sudjelujemo u stvaranju kulture nenasilja u kojoj će svi moći ostvariti svoje želje i potencijale.

Budimo prisutni u njihovu životu, svjesni krhkosti njihove biti i odgovornosti koja leži na nama.

Kao nečija djeca, zahvalimo se na svemu što su nam naši roditelji pružili, oprostimo im neznanje, zaboravimo propuste i jednostavno volimo.

I zato…
Hvala ti, majko moja, ti koja si mi dala sigurnost, naučila me kako davati, pružila mi utočište, što si bila moja stijena u olujama koje su prošle i što ćeš mi biti osloncem u onima koje će zasigurno tek doći. Hvala ti, tata, što si me obasipao nježnosti i razumijevanjem, iskrenim zagrljajima i što si uvijek bio uz mene, čak i kad smo oboje znali da sam u krivu. Hvala mojim nonama koje su mi pokazale put nesebične ljubavi i potpune neobjektivnosti. Hvala mojem velikom didi kojem sam jedina imala čast raditi pletenice u svakoj prilici, hvala mom noniću koji me sada od nekuda čuva i voli.
Hvala svim roditeljima, obiteljima koji su bili sve ovo svojim najmlađima, dopustili ste im da odrastu u sretne i sigurne ljude koji zauvijek imaju svoje mjesto u vašem srcu, kojemu će se opetovano vraćati.

Oprostimo svim roditeljima, obiteljima koji su griješili i učili na svojim greškama, oni su bili ogledalo i primjer kako se svaka greška može ispraviti velikom željom i dnevnim trudom te su time obogatili svijet djeteta.

Pokušajmo razumjeti one koji nisu mogli rasti usporedno sa svojom djecom, ali ne dopustimo da teret padne na dječja ramena.

Budimo prisutni duhom i prihvatimo pravo svakog djeteta da zahtijeva ljubav i plaća otvorenim srcem. Dopustimo si otpuštanje sve ljutnje, bijesa i nebitne prolaznosti današnjeg dana, dođimo kući i zagrlimo svoju djecu, zagrlimo svoje roditelje.

Ne dopustimo da ijedno dijete plaća naše pogreške, tako ćemo živjeti u društvu kakvo svi zaslužujemo.

Ustanimo i pomozimo…

 

Trgovanje ljudima – moderno ropstvo

Tamara K., 17. 10. 2013.

U cijeloj se Europi 18. listopada obilježava kao dan borbe protiv trgovanja ljudima, a ove godine to će biti sedmi puta za redom. Trgovanje ljudima većini je već dobro poznat pojam, no, poput uragana, tornada i sličnih nesreća, često osjećamo da je to nešto što se ne može dogoditi nama ili nekome koga poznajemo. Ako uzmemo u obzir da je trgovanje ljudima po zaradi treći najisplativiji ilegalni posao na svijetu, odmah iza trgovanja drogom i krijumčarenja oružja, možda nam se ta vjerojatnost učini malo većom. No što je uopće trgovanje ljudima? Kako ga prepoznati i kako se zaštititi?

Trgovanje ljudima je proces koji se najčešće sastoji od tri faze: vrbovanje, prijevoz i eksploatacija. Vrbovanje je prva faza u kojoj, ako osoba ispravno reagira i prepozna potencijalno opasne znakove, može spriječiti da se uvuče u taj začarani krug trgovanja ljudima. Vrbovanje se vrlo često događa preko oglasa za posao koji u sebi najčešće imaju fraze poput „hitno tražim“, „odlična zarada“. U takvim se oglasima najčešće ne traži radno iskustvo, niti poznavanje jezika za rad u inozemstvu te se često nude plaćeni smještaj i troškovi putovanja te rješavanje potrebne dokumentacije. Najčešći lažni poslovi u Republici Hrvatskoj su čuvanje djece u inozemstvu, poslovi koje nude agencije za manekenstvo ili posredovanje pri sklapanju brakova. Pod policijskim povećalom su i oglasi za rad u ugostiteljskim objektima i  noćnim klubovima. U drugoj fazi, osoba se uglavnom prevozi u drugo mjesto, mnogo češće u drugu državu, gdje se kao žrtva trgovanja dalje preprodaje i iskorištava jer se njezine usluge u toj zemlji mogu najbolje unovčiti. U toj fazi vrlo često dolazi do toga da se žrtvi oduzme putovnica i ostali dokumenti, iako ona još uvijek ne mora biti svjesna u što je uključena. Tek kada osoba dođe u stranu zemlju gdje ju preuzme drugi predstavnik, po prvi puta shvati da je prodana. Nakon toga biva prisiljena ilegalno raditi kako bi pokrila sve nastale troškove putovanja, smještaja, hrane, a ti troškovi neprestano rastu. Od tog trenutka postaje – žrtva. Posljednja je faza, faza eksploatacije ili iskorištavanja, cilj trgovanja ljudima jer je to način na koji se dobiva zarada. Naime, najčešći oblici iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima su seksualno iskorištavanje, prisilni rad, prisilno prosjačenje, trgovanje organima, posvajanje djece i drugi. S obzirom da je najčešći oblik eksploatacije u trgovanju ljudima upravo seksualno iskorištavanje, ne čudi činjenica da su žrtve trgovanja najčešće upravo žene, no, to mogu biti i djeca pa i muškarci. A tko su trgovci ljudima? To su osobe koje u procesu trgovanja ostvaruju profit putem prijevare, prinude ili na druge načine koji uključuju izrabljivanje te krše temeljna ljudska prava. Kao što je već spomenuto, žrtve se vrbuju na različite načine te se iza dobro plaćenih poslova ili ponuda za školovanje u inozemstvu putem agencija, često krije organizirani kriminal. Osobe koje vrbuju potencijalne žrtve, vrlo često njihovi su poznanici, prijatelji, rođaci ili partneri te često ostavljaju dojam vrlo profesionalnih, ugodnih i prijateljskih osoba. No, kada osoba stigne do odredišta, njihovo se ponašanje naglo mijenja.

Važno je napomenuti kako se odvoženjem žrtve u drugu zemlju omogućuje izolacija žrtve – naime, ona ne poznaje jezik niti običaje zemlje u kojoj se nalazi. Kontinuiranim fizičkim i psihičkim nasiljem, ograničavanjem slobode kretanja, i brojnim drugim ponižavajućim postupcima, krše se brojna ljudska prava, a osobu se drži u podređenom položaju. Takav život u stalnom strahu od zlostavljanja, deportacije i ubojstva vrlo često ostavlja ozbiljne psihičke i fizičke posljedice. Žrtve nerijetko postaju ovisne o alkoholu i drogi, a zbog rada u nehigijenskim okolnostima, bez liječničkog nadzora, razne bolesti velika su prijetnja njihovu zdravlju i životu.

Kako se zaštititi od toga da ne postanete žrtva trgovanja ljudima? Ovo su neke od najčešće spominjanih smjernica…

Ako putujete u inozemstvo…
•    Naučite osnovne fraze jezika zemlje u koju putujete!
•    Nabavite vodiče, planove gradova, adrese za kontakt (policija, konzularni uredi RH…)
•    Napravite kopije svojih dokumenata i čuvajte ih kod sebe!
–    Roditeljima, prijateljima, bliskim osobama ostavite:
•    kopiju putovnice, vize i ugovora te fotografiju
•    adresu i broj telefona prebivališta u inozemstvu
•    adresu i broj telefona prijatelja u zemlji u koju putujete
•    Ne odvajajte se od putovnice i nemojte je davati nikome osim ovlaštenim službenicima – Nitko nema pravo zadržavati vaše dokumente!
•    Ako putujete u grupi, upoznajte se sa suputnicima!
•    Obratite pažnju na putove i granične prijelaze tijekom puta!
•    Sve iznenadne promjene plana putovanja, boravka ili radnog mjesta odmah dojavite osobi od povjerenja!
•    Redovito se javljajte obitelji i prijateljima!

Ako tražite posao obratite pažnju na sljedeće znakove:
•    Nejasne i nepotpune informacije o poslu
•    Niskokvalificirani dobro plaćeni poslovi
•    Neodgovarajuća stručna sprema
•    Nije potrebno poznavanje jezika zemlje u kojoj će se raditi
•    Plaćanje troškova putovanja, rješavanje administrativnih pitanja
•    Ugovor na stranom jeziku
–    “čuvat ćemo ukupnu zaradu do isteka ugovora o radu”
–    “umanjit ćemo ukupnu zaradu za troškove”
–    “zadržat ćemo postotak zarade”
Budite realni → ne očekujte veliku zaradu za malo rada!!

Telefonski brojevi za pomoć žrtvama trgovanja ljudima – HRVATSKA
•    POLICIJA – 192
•    SOS telefon – 0800 7799
•    IOM (Međunarodna organizacija za migraciju)
–     4816 774
–     Radnička cesta 41, Zagreb
–     e-mail: iomzagreb@iom.int