O volonterstvu

volonteri

Volonterstvo je postojalo u samim počecima organiziranja društvenih zajednica i postoji kao aktivnost koja se provodi za opće dobro te koja oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva kao što su zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude.

Osnovne sastavnice definicije volonterstva su: dobrovoljnost, obavljanje aktivnosti ili pružanje usluga bez naknade i obavljanje aktivnosti ili pružanje usluga za opće dobro. Volonter i/ili volonterka i volontiranje imaju bitnu ulogu u društvu. Volontiranjem građanke i građani pomažu bližnjima i zajednici u kojoj žive, a u isto vrijeme razvijaju vlastitu osobnost, pridonose i općoj dobrobiti.

U zemljama u kojima je tradicija volontiranja visoka, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo ili Njemačka, volonteri su zakonski zaštićeni. Njemačka je zakon kojim se promovira dobrovoljni društveni rad donijela još 1964. Tijekom posljednjih godina brojne države prepoznale su važnost pravnog reguliranja volonterstva (Španjolska 1996, Portugal 1998, Brazil 1998, Francuska 2001, Italija 1991, SAD 1997 i 2001, a nakon toga i Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija, Latvija, Litva i dr.) te su odlučile regulirati pitanje volontiranja kroz nacionalna zakonodavstva i međunarodne sporazume i akte.

U Republici Hrvatskoj se volontiranje javljalo u različitim oblicima, od tradicionalnih običaja uzajamne pomoći do organiziranog djelovanja zajednice u kriznim razdobljima. Organizirana pomoć provodila se kroz djelovanje humanitarnih i dobrotvornih udruženja koja su se organizirala u sklopu vjerskih zajednica, političkih stranaka ili od strane samih građana na temelju postojećih potreba u društvu. Uz humanitarna udruženja, kao što su Hrvatski Crveni križ i Hrvatski Caritas, organizirala su se i udruženja radnika i omladine, izviđači, dobrovoljna vatrogasna društva te radne akcije kao način doprinosa rješavanju aktualnih problema u društvu. Samostalnošću Republike Hrvatske razvija se volontiranje vezano uz organizacije i inicijative civilnog društva. Prvo se razvija volontiranje vezano uz humanitaran rad i pomoć stradalnicima Domovinskog rata, a kasnije se razvijaju i druge aktivnosti s ciljem zadovoljavanja različitih potreba i interesa građanki i građana.

Rezultati istraživanja pokazuju da su stavovi prema volontiranju načelno pozitivni, ali ispitanice i ispitanici rijetko stvarno i volontiraju. Prema navedenim istraživanjima udio ispitanica i ispitanika koji volontiraju kreć se između 5% i 10%. Rezultati ukazuju na to da su određene društvene skupine (žene, mladi i obrazovanije osobe te osobe koje su nešto zadovoljnije vlastitim životnim standardom od prosjeka) spremnije na uključivanje u društveno korisne aktivnosti. Sažeti rezultati svih spomenutih istraživanja upućuju na zaključak da se volontiranje samo deklarativno i u nedovoljnoj mjeri prepoznaje kao aktivnost od općeg dobra te da su građanke i građani rijetko uključeni u organizirane oblike volontiranja. Međutim, ne postoje potpuno pouzdani pokazatelji na osnovi kojih bi se procijenio trenutni broj i struktura volontera u Republici Hrvatskoj, iako postoje različiti pokazatelji da brojne organizacije civilnog društva svoj razvoj zahvaljuju upravo volonterkama i volonterima. Ako se pretpostavi da je volontiranje vezano uz organizacije civilnog društva onda podaci o broju i djelovanju tih organizacija donekle pokazuju stupanj razvijenosti volonterstva u Republici Hrvatskoj. Stupanjem na snagu Zakona o udrugama od 11. listopada 2001. uređuje se osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe. Prema podacima iz Središnjeg državnog ureda za upravu o udrugama registriranim na području Republike Hrvatske, dana 27. rujna 2006. u Republici Hrvatskoj je registrirano 30 392 udruge i 124 strane udruge. Najveći broj organizacija civilnog društva u Hrvatskoj registriran je na području športa i rekreacije, a ne postoje podaci o tome koliki broj udruga obavlja aktivnosti od općeg dobra, budući da nije jasno zakonski definirano niti koje su aktivnosti od općeg dobra. Nije moguće utvrditi koliki broj udruga je trenutno aktivan niti koliko one u svoj rad uključuju volontere, ali upravo je nedostatak točnih podataka o volonterstvu jedan od pokazatelja da se ovoj dobrovoljnoj aktivnosti, kojom se značajno može pridonijeti dobrobiti osobe i zajednice, ne posvećuje dovoljna pažnja.

Do donošenja Zakona o volonterstvu, 18. svibnja 2007. godine, u Hrvatskoj nije postojao jasan pravni okvir koji bi uređivao volontiranje. Pojedine volonterske aktivnosti bile su djelomično uređene nizom odvojenih Zakona.

Donošenjem Zakona, Republika Hrvatska šalje jasnu poruku da je volontiranje ne samo dozvoljeno već i društveno prepoznato kao aktivnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja pridonosi općoj dobrobiti te da će Republika Hrvatska poticati volontiranje.

 

IZVOR:

  • Nacrt prijedloga Zakona o volonterstvu

 

PROPISI ZA VOLONTERE

  1. Zakon o volonterstvu
  2. Etički kodeks volonterstva
  3. Pravilnik o državnoj nagradi za volontere
  4. Pravilnik o sadržaju Izvješća o obavljenim uslugama i aktivnostima organizatora volontiranja