Pokretanje i tijek prekršajnog postupka u slučaju nasilja u obitelji

HomePokretanje i tijek prekršajnog postupka u slučaju nasilja u obitelji

 

Slučajeve nasilja u obitelji regulira Prekršajni zakon (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15) kao opći zakon (lex generalis)  te Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) kao poseban zakon (lex specialis).

Prema čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji se definira kao „svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

  • tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
  • tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
  • psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),
  • spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
  • ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.“

Kada govorimo o osobama na koje se  Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuje, odnosno osobama koje se smatraju članovima obitelji, propisano je da su to:

  1. žena i muškarac u braku, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih,
  2. žena i muškarac u izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca,
  3. srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja,
  4. srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem,
  5. srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem u bračnoj i izvanbračnoj zajednici,
  6. osobe koje imaju zajedničku djecu,
  7. skrbnik i štićenik,
  8. udomitelj, korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihovih obitelji dok takav odnos traje

te, dodatno:

  1. obitelj čine i žena i muškarac koji su živjeli zajedno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca, ukoliko su nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice povod sukoba bili bivši bračni ili izvanbračni odnosi
  2. zakon se primjenjuje na osobe koje žive u istospolnoj zajednici

 

Prijava nasilja

  1. TKO?

U slučaju kada dođe do bilo kojeg oblika nasilja u obitelji ili samo sumnje na nasilje, postupak započinje prijavom nasilja.

Nasilje može prijaviti bilo koja osoba koje je ili doživjela nasilje u obitelji ili ima bilo kakvih saznanja o nasilju (susjedi, prijatelji, kolege itd.)

Svako saznanje i sumnju na nasilje u obitelji moraju prijaviti zdravstveni radnici, stručni djelatnici u sustavu socijalne skrbi, djelatnici odgojno-obazovnih ustanova, stručni djelatnici vjerskih ustanova, humanitarnih i civilnih organizacija koji se bave djecom i obitelji.

  1. KOME I KAKO prijaviti nasilje u obitelj?
  2. Policiji – telefonom, osobno, ili anonimno
  3. Državnom odvjetništvu – osobno ili anonimno
  4. Centru za socijalnu skrb – socijalnom radniku osobno, telefonom ili anonimno
  5. KADA?

Odmah po saznanju za nasilje u obitelji.

 

Postupanje nakon prijave

Ako je prijava policiji podnesena odmah po počinjenom nasilju ili u tijeku počinjenja, policija će pristupiti na mjesto događaja, zaustaviti počinitelja u počinjenju nasilja te, prema potrebi, poduzeti radnje kako bi osoba/e primila/e potrebnu medicinsku pomoć.

Ukoliko je nasilje počinjeno nad djetetom ili mu je dijete nazočilo, pozvati će se stručni policijski službenici specijalizirani za mladež i obavijestiti Centar za socijalnu skrb. Zatim će  policijski službenici uzeti izjave osobe/a i/ili svjedoka, a počinitelju mogu izdati i neku od zaštitnih mjera. Policijski službenici mogu počinitelja udaljiti iz kuće, stana ili nekog drugog stambenog prostora, mogu mu zabraniti približavanje osobi/osobama koja je/su doživjela/e nasilje u obitelji te zabraniti uznemiravanje ili uhođenje osobe/a izložene/ih nasilju. Vlasništvo nad nekretninom ne utječe na izricanje mjere udaljenja iz kuće, stana ili nekog drugog stambenog prostora. Odluku o zaštitnoj mjeri je moguće tražiti i od suda prije pokretanja prekršajnog postupka te je sud dužan donijeti takvu odluku u roku od 24 sata od podnošenja prijedloga. Takve zaštitne mjere traju 8 dana, a može ih produžiti sud u razdoblju najdulje do 2 godine. Ukoliko predlagatelj mjere ne podnese optužni prijedlog u roku od 8 dana od donošenja odluke, sud će mjeru staviti izvan snage.

Osoba koja je doživjela nasilje može zatražiti i smještanje u sklonište za osobe žrtve nasilja te će u tom slučaju policijski službenici kontaktirati Centar za socijalnu skrb i tražiti da osobu smjeste u odgovarajući smještaj na tajnoj lokaciji.

Policija će također oduzeti oružje koje počinitelj legalno posjeduje odnosno po saznanju će poduzeti potrebne mjere kako bi pronašla i oduzela oružje koje počinitelj ilegalno posjeduje. Policija će privesti i zadržati počinitelja, izvršiti izvide i druge radnje te podnijeti nadležnom prekršajnom sudu optužni prijedlog. Sud može sam ili na prijedlog tužitelja zadržati počinitelja dok za to postoje razlozi, a najdulje 15 dana od uhićenja.

Kada je prijava podnesena državnom odvjetništvu ili ako je podnesena policiji ali nakon određenog vremena (ne neposredno nakon ili tijekom počinjenja), oni će postupak započeti tako da će prikupiti potrebne dokaze, izjave te potom, ukoliko ocjene da postoji osnovana sumnja da je do prekršaja zaista i došlo podnijeti optužni prijedlog nadležnom sudu.

U slučaju kada je prijava podnesena centru za socijalnu skrb ili nekoj drugoj ustanovi, one su, kako je već spomenuto, dužne to prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu pa se onda postupak nastavlja kako je gore opisano.

Više o postupanju nadležnih tijela u slučaju da im je prijavljeno nasilje možete saznati i u Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Ukoliko se nađete u ulozi žrtve, svakako bismo istaknuli sljedeća Vaša prava kako biste ista znali tražiti za slučaj da Vam ne budu adekvatno osigurana:

  • osobi za koju je prijavljeno ili se pretpostavlja da je žrtva nasilja mora se pružiti mogućnost da policijskom službeniku/ci neometano i bez straha u odvojenim prostorijama, bez nazočnosti počinitelja nasilja, priopći sve obavijesti relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja. Pri tome treba posebno uzimati u obzir sve obavijesti koje se tiču okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje te jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju nasilja u obitelji i u kojem opsegu. Potrebno je posebno uzeti u obzir izloženost i nazočnost djece O tome treba izraditi službenu bilješku u kojoj je potrebno na precizan način unijeti sadržaj navoda žrtve o činjenicama;
  • tijekom postupanja policijski službenici/ce dužni su na primjeren i jasan način upoznati žrtvu nasilja s njenim zakonskim pravima, posebno zaštitnim mjerama i uvjetima njihovog izricanja i primjene, te mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju policija poduzeti protiv počinitelja nasilja, a koje su osobito važne za zaštitu njene sigurnosti

 

Sudski postupak

Slučajevi nasilja u obitelji provode se kao hitni postupci. Hitni postupak su dužna provoditi sva pravosudna tijela, i državno odvjetništvo i sudovi.

U sudskom postupku se osoba koja je doživjela nasilje naziva oštećenik ili žrtva, a osoba koja je počinila nasilje okrivljeni ili počinitelj. Osim njih, u postupku mogu sudjelovati i državni odvjetnik, branitelj okrivljenog (koji se naziva i opunomoćenik), odvjetnik oštećenika (odnosno opunomoćenik), svjedoci, vještaci i druge osobe.

Prekršajni postupak se pokreće izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja. Prekršajni zakon propisuje da ovlašteni tužitelji mogu biti državni odvjetnik, tijelo državne uprave (npr. policija), pravna osoba s javnim ovlastima ili oštećenik. Najćešće će to ipak biti policija. Dakle, nakon što je sudu podnesen optužni prijedlog i sud je utvrdio svoju nadležnost, zakazati će glavnu raspravu. Prekršajni postupak će započeti otvaranjem glavne rasprave na koju su pozvani tužitelj i njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, okrivljenik i njegov branitelj, oštećenik i njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, svjedoci i vještaci ako je to potrebno te druge osobe.

Osobe se pozivaju pisanim putem (poštom) ili se osobu može telefonski uputiti da preuzme poziv u prostorijama suda. Iznimno se osobu može pozvati i na drugi način, posredno, ako za to postoje razlozi (npr. ako sud nema adresu osobe ali ima broj telefona, putem Odjela za podršku žrtvama i svjedocima itd.). U pozivu će biti navedena osoba koja se poziva, ime okrivljenog, članak i naziv zakona o čijem je kršenju riječ, datum i vrijeme te mjesto gdje osoba mora pristupiti sudu i upozorenje o posljedicama ne pristupanja sudu.

Glavna rasprava traje dok se ne ispitaju svi svjedoci odnosno vještaci i/ili osobe za koje sudac smatra da moraju biti ispitane te dok se ne izvedu svi dolazi. To može ali i ne mora biti gotovo u jednom terminu. Glavna rasprava se može zakazati u više termina, a zakazana rasprava može biti i odgođena zbog opravdanih razloga. Ukoliko su razlozi ranije poznati sucu, on može pismeno obavijestiti sudionike postupka o odgodi ali moguće je i da sudionici pristupe sudu (osobito svjedoci i oštećenici) pa da tada rasprava bude odgođena. Sudac im tada može usmeno objaviti datum sljedeće rasprave ali može ih i obavijestiti naknadno.

Tužitelj može tijekom održavanja glavne rasprave, sve do završetka dokaznog postupka, izmijeniti ili podnijeti novi optužni prijedlog protiv počinitelja ali samo u vezi događaja koji je/su predmet optužbe ili je/su blisko povezani s njim/njima.

Tijekom trajanja glavne rasprave vodi se zapisnik o svemu što se događa na glavnoj raspravi, svjedočenju svjedoka, vještaka i ostalih osoba, izvođenju dokaza, predlaganju novih dokaza, primjedbama itd. Oštećenici imaju pravo razgledavati spis i vršiti preslike uz odobrenje suca.

Kada je glavna rasprava završena, sudac može odmah donijeti presudu ili stranke naknadno obavijestiti o vremenu i mjestu priopćavanja presude.

U postupku za prekršaj nasilja u obitelju, presuda se uvijek dostavlja i oštećeniku.

 Žalba na presudu

Presuda sadrži uputu o pravnom lijeku koji se protiv nje može izraziti i rok u kojem se može podnijeti. Nalazi se na samom kraju presude.

Redoviti pravni lijek protiv presude je žalba. Žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke (tužitelj i okrivljeni), branitelj i oštećenik. U korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i udomljenik. Branitelj okrivljenika i navedene osobe mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje. Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.

Rok za podnošenje žalbe je 8 dana od dostave prijepisa presude, osim ako Prekršajni zakon u određenim slučajevima ne nalaže drukčije. Žalba se podnosi prvostupanjskom sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

Presuda se može pobijati zbog:

  1. bitne povrede odredaba prekršajnog postupka
  2. povrede materijalnog prekršajnog prava
  3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
  4. odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu

Žalba protiv rješenja

Protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog prije, u tijeku i nakon provedenog postupka, moguće je podnijeti žalbu. Takvu žalbu mogu podnijeti stranke i osobe čija su prava povrijeđena osim kada Prekršajni zakon propisuje da žalba nije dopuštena. Rok za podnošenje žalbe je 3 dana od dostave rješenja ako Prekršajni zakon ne propisuje drugi rok.

 

Sažeto, cijeli postupak izgleda ovako:

Prijava prekršaja nasilja u obitelji -> Izvidi i prikupljanje dokaza te, prema potrebi, hitno izvođenje dokaza -> Podnošenje optužnog prijedloga sudu ->

Glavna rasprava -> Donošenje presude -> (Žalba na presudu)

 

Dodatno, napomenuli bismo da nasilničko ponašanje osim prekršaja može predstavljati i kazneno djelo. Razlika između kaznenih djela i prekršaja je uglavnom samo formalna (kvantitativna). Možemo reći da su kaznena djela teže povrede određenih društvenih vrijednosti od prekršajnih djela i da ih prati stroža društvena osuda (tj. stroža sankcija).

U skladu s navedenim, počinitelj nasilja trebao bi se prekršajno progoniti i kažnjavati samo ako njegovo ponašanje ne predstavlja neki oblik težeg kažnjivog ponašanja – odnosno, kazneno djelo. Nakon što prijavite nasilje policiji ili državnom odvjetništvu, oni bi trebali (pravilno) kvalificirati to ponašanje kao prekršaj ili kao kazneno djelo te shodno tome poduzeti radnje potrebne za pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka pred prekršajnim ili pred kaznenim sudom. Kazneni zakon (NN NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) prepoznaje čitav niz kaznenih djela koja mogu biti počinjena nasilničkim nasiljem u obitelj (teška tjelesna ozljeda, pokušaj ubojstva, kaznena djela protiv spolne slobode…). Kazneni zakon prepoznaje i posebno kazneno djelo nasilje u obitelji (čl. 179. a) prema kojemu će se osoba koja teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počininila teže kazneno djelo, kazniti kaznom zatvora do tri godine. Dakle, ako je netko nasilničkim ponašanjem u obitelji počinio neko kazneno djelo teže od kaznenog djela nasilja u obitelji (npr. nanošenje teške tjelesne ozlijede) treba se kazneno progoniti za to (teže) kazneno djelo, a ako je teško prekršio propise o zaštiti od nasilja o obitelji (ali pritom nije počinio nijedno teže kazneno djelo) trebao bi se progoniti radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji. Tek ako nasilničko ponašanje u obitelji (zbog svog “blažeg” intenziteta) ne bi pripadalo ni u jednu od ovih kategorija predstavljalo bi prekršaj.

 

Autorica: Ivana Vretenar

2017-10-10T10:46:18+00:00

About the Author: