Nasilje u obitelji

Nasilje u obitelji

Danas smo često svjedoci prisutnosti raznih oblika nasilja u obitelji. Vidimo to svaki dan u crnim kronikama na televiziji ili u javnim glasilima, a mnogi od nas, naših susjeda ili srodnika, nažalost, to često i osobno proživljavaju.

Nasilje u obitelji, ovisno o težini i ozbiljnosti nasilničkog postupanja, u zakonskom smislu može predstavljati kazneno djelo ili prekršaj. Hoće li neko ponašanje biti kvalificirano kao prekršaj ili kao kazneno djelo odlučivat će nadležna tijela nakon prijave nasilja te će ovisno o tome poduzeti radnje potrebne za pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka pred prekršajnim ili kaznenim sudom.

Prekršajni postupak se razlikuje od kaznenog postupka po blažim sankcijama za prekršaje (koji predstavljaju blaže povrede društvenih vrijednosti od kaznenih djela), u postupovnim pravilima, u tijelima koja provode postupak te u načinu izvršenja sankcija.

  1. Nasilje u obitelji kao prekršaj

Glavni zakonski akt kojim se regulira nasilje u obitelji je Zakon o zaštiti nasilja u obitelji (NN 70/17), dalje u tekstu: ZZNO, a osobe na koje  se zakon odnosi su bračni i izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih; srodnici po krvi u ravnoj lozi; srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem; srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja; posvojenik i posvojitelj.

Nasilje u obitelji je tjelesno nasilje, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje, te zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi čime joj se time nanose duševne patnje (čl. 9. ZZNO).

Tjelesno  nasilje  se odnosi na primjenu fizičke sile bez obzira na to je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije, psihičko nasilje  obuhvaća primjenu psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, obuhvaća  i verbalno nasilje, verbalne napade, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje, uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje te preko elektroničkih ili tiskanih medija ili komuniciranja s trećim osobama; spolnim uznemiravanjem smatra se svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (ako nisu ispunjene pretpostavke za počinjenje kaznenog djela); dok ekonomsko nasilje podrazumijeva zabranu ili onemogućavanje korištenja  zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima, ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci; zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi novina je u ZZNO, a odnosi se na situacije koje dovode do uznemirenosti navedenih osoba, vrijeđaju njihovo dostojanstvo čime i time se istima nanose tjelesne ili duševne patnje. O toj problematici govori i Svjetska zdravstvena organizacija.

 

Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija

Prekršajnopravne sankcije  za zaštitu nasilje u obitelji su zaštitne mjere, kazna zavora, novčana kazna i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom.

Svrha prekršajnopravnih sankcija je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprečavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

 

  • KAZNE

Najčešće sankcije za  nasilničko ponašanje su  NOVČANE KAZNE i KAZNE ZATVORA. Novčane kazne propisane su u rasponu od 1.000,00 do 15.000.00 kuna, a kazne zatvora od 15 do 60 dana. Teže kazne propisane su za opetovano počinjenje obiteljskog nasilja te za počinjenje nasilja u nazočnosti ili na štetu djeteta, osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi.

 

  • ZAŠTITNE MJERE

Osim novčanih kazni i kazni zatvora, Zakon o zaštiti nasilja u obitelji žrtvama pruža zaštitu i kroz ZAŠTITNE MJERE. Njihova je svrha spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnost žrtve nasilja, te otkloniti okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.  Vrste zaštitnih mjera iz ZZNO su :

  • Obvezan psihosocijalni tretman
  • Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji
  • Udaljenje iz zajedničkog kućanstva
  • Obvezno liječenje od ovisnosti

Zaštitne mjere se mogu izreći i samostalno bez izricanja zatvorske ili novčane kazne, a mogu se izreći  po službenoj dužnosti, na prijedlog ovlaštenog tužitelja , žrtve ili centra za socijalnu skrb.

Zaštitne mjere zabrane približavanj,a uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva se mogu izreći i prije pokretanja prekršajnog postupka.

 

Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana propisuje se radi otklanjanja nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje u obitelji; ova mjera se izriče u trajanju najmanje 6 mjeseci. Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, prema počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji ; ova mjera ne može biti kraća od jednog mjeseca ni dulja od dvije godine. Zaštitnu mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva se može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio u kući, stanu ili nekom drugom stambenom prostoru prema članu obitelji s kojim živi, ako postoji opasnost da bi mogao ponovo počiniti nasilje u obitelji, ova mjera ne može biti kraća od jednog mjeseca ni dulja od dvije godine. Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti  može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje; ova mjera se propisuje u trajanju koje ne može biti dulje od jedne godine.

 

  1. Nasilje u obitelji kao kazneno djelo

Osim prekršajnopravne zaštite koju propisuje ZZNO, u određenim slučajevima će se nasilje u obitelji goniti po kaznenom pravu. Kazneni zakon u dijelu „Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece“ člankom 179a propisuje  kazneno djelo nasilja u obitelji : „Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba i time je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora tri godine“. Dakle, čl. 179a izrijekom predviđa svoju supsidijarnost-počinitelj će se kazniti za nasilje u obitelji samo ako time nije počinjeno TEŽE kazneno djelo (npr. ubojstvo, teška tjelesna ozljeda i slično).

 

Katalog prava žrtava

Jedna od novina ZZNO je popisivanje prava žrtve nasilja u obitelji (čl.6):

  1. pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji
  2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji
  3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde
  4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka
  5. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje
  6. pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora
  7. pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost osoba iz članka 8. stavka 1. i 2. ovoga Zakona te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom
  8. pravo na opunomoćenika u postupku
  9. pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka
  10. pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka
  11. pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola
  12. pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt
  13. pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu
  14. pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva
  15. druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela.

 

Nasilje u obitelji je vrlo ozbiljan i raširen problem društva koji dovodi do niza poremećaja u društvu ako se pravovremeno ne riješi. To nije privatna i obiteljska stvar već problem cijele zajednice  i stoga kao društvo trebamo raditi na sustavnoj zaštiti žrtava obiteljskog nasilja prvenstveno edukacijom jer u konačnici profitiramo svi i kao pojedinci i ko društvo u cjelini.

 

Iskra Stanojević

 

2018-12-13T13:06:45+00:00

About the Author: