I ove se godine 24. ožujka obilježava Međunarodni dan prava na istinu, odnosno Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i borbe za dostojanstvo žrtava. Skupština Ujedinjenih naroda ovaj dan je proglasila 21. prosinca 2010., a kao datum je odabran 24. ožujak, dan kada je ubijen Óscar Arnulfo Romero y Galdámez, neumorni borac za ljudska prava iz Salvadora. Romero je svoj život posvetio borbi za ljudska prava i javno je govorio o siromaštvu, socijalnoj nepravdi te progovarao o ubojstvima i mučenjima koja su se tada događala u Salvadoru. Zbog svog rada je i ubijen 1980. godine.

Cilj obilježavanja Međunarodnog dana prava na istinu je odavanje počasti žrtvama teških i sustavnih kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te promoviranje prava na istinu i pravdu. Također, odajemo počast i onima koji se za ljudska prava i pravdu bore na svakodnevnoj bazi, onima koji su svoje živote posvetili zaštiti ljudskih prava i onima koji su zbog te borbe izgubili svoje živote.

Ban Ki-Moon, tada glavni tajnik UN-a, izjavio je kako potiče države članice UN da promoviraju istinu, pravdu i reparacije za žrtve i da je krucijalno da osiguraju kako se kršenja ljudskih prava na sustavnoj razini više ne pojavljuju i ne ponavljaju te kako bi svi zajedno trebali činiti više da zaštitimo ljudska prava i dostojanstvo.

Potraga za istinom i pravdom kada su u pitanju ozbiljna i sustavna kršenja ljudskih prava je mukotrpan i kompliciran posao, koji kreće od pitanja što istina i pravda jesu i na koji način se do njih dolazi. Pokazalo se da je dolazak do istine težak i ne može se ostvariti korištenjem samo (lokalnih) sudskih mehanizama. Masovni zločini i sustavi koji krše ljudska prava razaraju institucije, odnosno često i dolazi do njih zbog nepostojanja pravne i uređene države i pravosudnog sustava, a građani/ke u te iste institucije nemaju povjerenja (Popović, 2014).  Upravo zbog toga UN i ostale međunarodne organizacije, kao i mnoge države, osnivaju različite komisije za istinu i pravdu pokušavajući doći do odgovora i pravde za žrtve. Ono oko čega se većina slaže je da pravo na istinu postoji u svakom slučaju u kom je došlo do povrede ljudskih prava ili međunarodnog humanitarnog prava (Popović, 2014).

Pravo na istinu je danas osigurano i zaštićeno mnogim odredbama međunarodnog prava koje prepoznaju univerzalnost, nedjeljivost, međuovisnost i povezanost civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturoloških prava. Ipak, kako bi se pravo na istinu kada su u pitanju masovna kršenja ljudskih prava te žrtve sustavnih zločina u potpunosti prepoznalo kao osnovno i apsolutno ljudsko pravo potrebno je dodatno definirati njegove granice i označiti ga kao pravo na istinu koje ne podliježe ograničenjima i vanjskim utjecajima.

Dok s jedne strane prepuštamo međunarodnim organizacijama te teoretičarima i praktičarima prava da se kroz međunarodne ugovore utanači i definira pravo na istinu, moralna je obaveza svakog građanina/ke ove planete da ne tolerira kršenja ljudskih prava, bez obzira na razinu i ozbiljnost tog kršenja. Zajedničkom borbom i javnim progovaranjem te ukazivanjem na kršenja ljudskih prava u vlastitoj zajednici ne djelujemo samo lokalno već i na globalnoj razini stvaramo pozitivne i čvrste temelje za bolji i pravedniji svijet.

IZVORI:

https://www.ictj.org/gallery/can-we-handle-truth

http://www.academia.edu/8768520/Pravo_na_istinu_u_me%C4%91unarodnom_pravu

http://www.un.org/en/events/righttotruthday/

http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/65/196