Karantena – plodno tlo za obiteljsko nasilje

Karantena – plodno tlo za obiteljsko nasilje

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (2019) na Međunarodni dan obitelji prošle je godine na svom portalu objavilo kako je „svaka obitelj posebna, jedinstvena i ima svoje navike i nepisana pravila“, a „obitelji nalaze svoja rješenja za svoje situacije koja odgovaraju njezinim članovima i u često kaotičnoj i zahtjevnoj svakodnevnici, nalaze sklad i mir u međusobnoj podršci i zajedništvu.“ No, što kada se dogodi situacija poput trenutne krizne situacije uzrokovane virusom Covid-19, a navike i nepisana pravila obitelji dovode, umjesto do međusobne podrške i zajedništva, do pojačanog nasilja?

Broj prijava obiteljskog nasilja nije prikaz realne situacije budući da je velik broj žrtava zarobljenih s nasilnikom te nisu u mogućnosti prijaviti nasilje, boje ga se prijaviti zbog nepovjerenja prema sustavu zaštite ili prijave nisu evidentirane. Unatoč tome, mnoge zemlje pokazale su dramatičan porast prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji (Campbell, 2020).

Uzrok leži upravo u mjerama koje su uspješno smanjile rizik od infekcije – izolacija i socijalno distanciranje. Iako su karantene efikasne mjere kontrole infekcije, one mogu dovesti do značajnih socijalnih, ekonomskih i psiholoških posljedica (Brooks, 2020). Faktori poput duljine trajanja karantene, neizvjesnost, nezaposlenost, ograničena socijalna podrška i općenito stresori koji potiču negativne mehanizme suočavanja poput konzumacije alkohola neizbježno utječu na porast obiteljskog nasilja, a žrtve su, osim partnera, često i djeca, te kućni ljubimci (Campbell, 2020).

Partnersko nasilje definira se kao fizičko, seksualno, psihološko ili ekonomsko nasilje koje se pojavljuje između bivših i trenutnih intimnih partnera. Radi se o obrascu ponašanja koje nasilnik koristi s ciljem kontrole i moći nad žrtvom (Bancroft, 2015). Mnoge strategije koje koriste preklapaju se upravo sa socijalnim mjerama nametnutima tijekom karantene: fizička, socijalna i funkcionalna izolacija te nadgledanje i kontrola svakodnevnih aktivnosti. Nasilni partneri najčešće pokušavaju izolirati žrtvu i odvojiti je od obitelji, prijatelja i kolega, što omogućava veću kontrolu nad žrtvom zbog njezine povećane ranjivosti (Jeltsen, 2020). Dakle, strategije koje nasilni partneri inače koriste, sada su se primijenile na globalnoj razini kako bi se spasili životi (Gelder i sur., 2020).

Dok je u nekim zemljama svijeta situacija prepoznata i pokrenute su akcije poput povećanja prihoda i dostupnosti uslugama zaštite žrtava kako bi se smanjio očekivani porast nasilja zbog krize uzrokovane koronavirusom (npr. u Francuskoj; Vlašić, 2020), kod nas je ista situacija dovela do povećanja rizičnih faktora za nasilje. Između ostalog, smanjeni su prihodi udrugama koje se bave žrtvama nasilja, a po pitanju sigurnih kuća i sankcija za zlostavljače nije poduzeto ništa još od ratifikacije Istanbulske konvencije prema kojoj je to obaveza.

Poznato je da nakon katastrofičnih događaja (npr. potresa, tsunamija, požara) raste stopa obiteljskog nasilja (Parkinson, 2017) pa tako ni ova pandemija nije iznimka (Peterman i sur., 2020). Ono što također znamo jest da visoka stopa nasilja obično traje i idućih nekoliko mjeseci nakon pojave katastrofe, iz čega možemo zaključiti o velikoj vjerojatnosti visoke stope prijavljivanja nasilja još dugo nakon trenutne krize (Campbell, 2020).

Brojne su akcije koje mogu poduzeti vlade, građani, internacionalne i lokalne organizacije (Peterman i sur., 2020). Smoljak (2020) objedinjuje mišljenja naših stručnjaka o ovoj problematici koji predlažu niz promjena na koje se trebamo usmjeriti u suzbijanju obiteljskog nasilja. Za početak, trebamo učiniti sve načine kontaktiranja savjetovališta i skloništa dostupnim javnosti, a posebno o tome obavijestiti javne službenike koji te informacije trebaju prenositi. Zatim, obaviještavati javnost da obavezno prijavi policiji ukoliko primjeti da se u njihovoj blizini događa nasilje. Bilo bi korisno educirati policijske službenike o ozbiljnosti problema kako bi mogli pravilno reagirati (npr. ne stavljajući ženu u optužni prijedlog kao drugooptuženu, obavezno napraviti zapisnik, ne davati žrtvama prijave za remećenje javnog reda i mira…) i kako bi žrtvama nasilja osigurali povjerenje u sustav zaštite. Broj sigurnih kuća ili kapacitet postojećih se treba povećati (u nekim županijama one ne postoje), a udrugama koje se bave žrtvama nasilja osigurati sredstva. Vlada mora osuđivati obiteljsko nasilje putem strožih kazni za zlostavljače kao što je uspješno kažnjavala osobe koje su kršile mjere samoizloacije. Ukoliko ih pravni sustav ne pozove na odgovornost, nasilje može eskalirati do ozbiljnijih razina pod pretpostavkom da sustav ne provodi ono što govori (Bancroft, 2015). Nadalje, Vlada mora uspostaviti sustav koji nasilnika, a ne žrtvu, udaljava od doma. Na primjer, u Austriji je svaki čovjek osuđen na obiteljsko nasilje primoran napustiti dom (Smoljak, 2020). Ženska soba u Zagrebu predlaže da se umjesto izmještavanja žrtava nasija, iz zajedničkog doma izmjeste počinitelji nasilja u obitelji, uz izricanje mjera zabrana pristupa žrtvi u trajanju od dva mjeseca ili dulje te da ih se zadrži u istražnom pritvoru maksimalno dozvoljeno razdoblje (Stipić, 2020). Dok se to ne ostvari, postoji i mogućnost angažiranja građana koji su voljni pomoći financijskom podrškom ili ustupanjem slobodnih stanova žrtvama (uz pomoć gradova koji mogu sufinancirati najam stanova). Sve u svemu, kao što primjenjujemo mjere koje preporuča Svjetska zdravstvena organizacija protiv Covid-19, trebali bismo provoditi učinkovite mjere suzbijanja nasilja protiv žena koje preporučaju UN i Vijeće Europe (Bonacci-Skenderović, 2020).

Stvarnost je da nasilje u obitelji općenito spada pod tabu teme, često je smatrano „privatnom“ problematikom te da ima niski politički prioritet u mnogim zajednicama, čak i u relativno stabilnim razdobljima. Osnovni uzrok nasilja koje se provodi nad ženama možemo pronaći u patrijarhalnom modelu rodne neravnopravnosti (Bancroft, 2015), tako da borba za zaustavljanje obiteljskog nasilja nije bila dovoljno uspješna niti prije krize. U većini organizacija koje se brinu o žrtvama nasilja diljem svijeta ionako je postojalo previše posla s obzirom na kapacitete, uz kontinuirano smanjivanje resursa. Zbog toga je važno ustrajno osvještavati i poduzimati mjere u suzbijanju nasilja u obitelji ili će posljedice za pojedince, obitelji i društvo odjekivati još desetljećima (Gelder i sur., 2020). Neke institucionalne mjere (poput udaljavanja zlostavljača umjesto žrtve iz zajedničkog doma) već su se počele primjenjivati te se nadamo da će se primjenjivati sve više. Unutar centara za socijalnu skrb postoje timovi za krizne intervencije koji osiguravaju 24-satna dežurstva. Brojne udruge djeluju na području cijele Hrvatske s ciljem ostvarivanja promjena u ovom području.

Dok god dopuštamo da obiteljsko nasilje postoji u sjeni, ono će – postojati (Campbell, 2020).

Nadajmo se da će se s vremenom uvidjeti važnost problema obiteljskog nasilja za društvo te da ćemo čim prije s razlogom slaviti Međunarodni dan (važnosti) obitelji.

 

Mirjam Tkalčić, mag. psych.

 

Reference:

Bancroft, L. (2015). Zašto on to radi? Uvid u misli ljutitih i kontrolirajućih muškaraca. Zagreb: Znanje.

Brooks, K. S., Webster, R. K., Smith, L. E., Woodland, L., Wessely, S., Greenberg, N. i Rubin, G. J. (2020). The psychological impact of quarantine and how to reduce it: rapid review of the evidence. Lancet, 395, 912-920

Campbell, A. M. (2020). An increasing risk of family violence during the Covid-19 pandemic: Strenghtening community collaborations to save lives. Forensic science international: Reports, 2, 1-3.

Gelder, N., Peteran, A., Potts, A., O’Donnell, M., Thompson, K., Shah, N. i Oertelt-Prigone, S. (2020). COVID-19: Reducing the risk of infection might increase the risk of intimate partner violence. EClinicalMedicine, 21, 1-2

Jeltsen, M. (2020). Home is not a safe place for everybody. Preuzeto sa stranice https://www.huffpost.com/entry/domestic-violence-coronavirus_n_5e6a6ac1c5b6bd8156f3641b?fbclid=IwAR0iu0zI0uQ0Xjg8lVbRySNJJREpvqPKv5Y3SxO–AaCf1w6XngEnwFeGT8&guce_referrer=aHR0cHM6Ly93d3cuZmFjZWJvb2suY29tLw&guce_referrer_sig=AQAAAHVSRxDQLpF7GXAAA1bRe3BmgIiJa-2c391DVofBEHP86Z5VY5hP-5r230trsjHzUos4IsxXX0eVdL2KQo3csrKPqplXTvCzXS_9sjIUjjYUpTtVTFn0wU_E5N0csIWvq97ftduFgsq5vbxvcuBxf8US96X53eogRkjf1HkQAX8_&guccounter=2 dana 10.05.2020.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (2019). Međunarodni dan obitelji – 15. svibnja 2019. Preuzeto sa stranice https://mdomsp.gov.hr/vijesti-8/medjunarodni-dan-obitelji-15-svibnja-2019-10948/10948 dana 10.05.2020.

Peterman, A., Potts, A., O’Donnell, Thompson, K., Shah, N., Oertelt-Prigione, S. i Gelder, N. (2020). Pandemics and violence agains women and children. Washington: Center for global development.

Smoljak, P. (2020). Sad, u vrijeme pandemije, mnoge žene zatvorene su sa svojim zlostavljačima. Mučne priče otkrivaju s čim se bore. Preuzeto sa stranice https://www.telegram.hr/price/sad-u-vrijeme-pandemije-mnoge-zene-zatvorene-su-sa-svojim-zlostavljacima-mucne-price-otkrivaju-s-cim-se-bore/?fbclid=IwAR13yD4NlsEpR2xtY5GS8C195GvX1fRSDLA2gQODAzYMZUy3y_4_U8zpgxE dana 10.05.2020.

Stipić, B. (2020). Porast obiteljskog nasilja: Iz kuće uklonite nasilnika, a ne žrtve. Preuzeto sa stranice https://reci.hr/aktualno/politike/porast-obiteljskog-nasilja-iz-kuce-uklonite-nasilnika-a-ne-zrtve/?fbclid=IwAR1fFHOun3smiaQyaDIXjEw-2zur2oaQIyOF6VG7wel0tN-GGH_Qsgoum1k dana 10.05.2020.

Šljivak, M. P. (2020). Djeca neće u školu do kraja godine, a mnoga su zatvorena doma sa zlostavljačima. Preuzeto sa stranice https://www.index.hr/vijesti/clanak/djeca-nece-u-skolu-do-kraja-godine-a-mnoga-su-zatvorena-doma-sa-zlostavljacima/2176871.aspx dana 10.05.2020.

Tematski članak SOS Rijeka – Što je važno znati o nasilnim odnosima (2020). Preuzeto sa stranice https://www.hood.hr/2020/03/tematski-clanak-sos-rijeka-sto-je-vazno-znati-o-nasilnim-odnosima/?fbclid=IwAR0Jv-q9HQFCUmZpLP-XgTU7xfCDkm_D098r57kY3LIyqufq75rMC9luwRM dana 10.05.2020.

Vlašić ,B. (2020). Život u izolaciji sa zlostavljačem. Preuzeto sa stranice https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zivot-u-izolaciji-sa-zlostavljacem-mucna-prica-iz-hrvatske-noci-je-morala-provoditi-sjedeci-na-stolcu-u-kuhinji-ako-se-digne-on-je-pretuce/10161322/?fbclid=IwAR32Anm_z3BAB5YvEy0DxVMhozB4gA2DpycvanR-O0Ji2DCgBFZ-ChM8BW4 dana 14.05.2020.

 

2020-05-15T14:23:09+00:00

About the Author: