Dragi čitaoče predstavlja…Rani dani

Dragi čitaoče predstavlja…Rani dani

“Rani dani” Gorana Tribusona: Čarolija je, uglavnom, izostala…

 

Čitateljski klub “Dragi čitaoče” je nakon odabira niza svjetskih bestselera odlučio uroniti u čaroliju hrvatske književnosti, odabravši knjigu iz uspjesima bogatog opusa Gorana Tribusona, rođenog Bjelovarčanina.

Zahvaljujući prijedlogu naše predsjednice (Šefike) Tine, odabrali smo autobiografsku knjigu “Rani dani”, s podnaslovom “Kako smo odrastali uz filmove i televiziju”; jedan je od naslova, koji, nažalost, nije uspio pronaći put do srdaca naših članica.

Čarolija je, uglavnom, izostala.

 

Lizol kao okidač uspomena

Tribuson iz pozicije već etabliranog književnika otvara svoju zbirku eseja pronalaženjem limenke u nutrini starog ormara na zapuštenom tavanu.

Na njezinom samom dnu ostala je mala količina lizola, ishlapljele raskužne tekućine, u vremenu pedesetih godina prošlog stoljeća glavnom sredstvu premazivanja podova školskih učionica i kinematografskih dvorana. Ovdje spomenuta tekućina postaje autorovim inicijatorom uspomena na djetinjstvo u rodnom gradu; dajući njenom mirisu neprolaznu važnost, književnik ukrcava čitatelja na vlak vlastitog proživljenog života, provlačeći usporedbu s glasovitim kolačićem “Madeleine” (iz pera Marcela Prousta, dakako).

Takoreći, knjiga “Rani dani” predstavlja povratak našeg kluba na stil pisanja grupe autorica jednog od prethodnih odabira, “Dežurne kučke”, glavne urednice Cathi Hanauer.

Obje knjige napisane su s gledišta zrelih osoba, s namjerom prenošenja svojih razmišljanja ili životnih stavova čitateljima. Razlika leži jedino u činjenici da se Tribuson ne bavi proučavanjem odnosa između muškaraca i žena, već bilježi sjećanja s gledišta onomad još uvijek premladog zaljubljenika u filmsku umjetnost i književnost.

 

Tribusonovo sazrijevanje

A sjećanja naviru, istovremeno djelujući, unatoč ljepoti, na veoma bolan način.

Prepričavajući crtice iz svog djetinjstva, autor najsnažniji efekt postiže opisujući razvoj svog filmofilskog ukusa za vrijeme bivše Jugoslavije. Slane bundevine sjemenke, kolači iz slastičarnice na Korzu, svježe pečeni kesteni i bomboni iz željezare samo su neki od nezaobilaznih, krasnih detalja tadašnjih obiteljskih ili samostalnih odlazaka u kino.

Ne treba zaboraviti ni konzumiranje tulipanovih lukovica, lijeka za neutraliziranje mirisa cigareta, kao primjer događaja iz lude mladosti. (Ne preporuča se njihovo korištenje poradi otrovnih alkaloida, što naglašava i autor.)

Ipak, s protokom vremena sazrijeva i sam Goran Tribuson: rodni Bjelovar, zbog obrazovanja, 1967.g. mijenja Zagrebom; u drugom dijelu knjige, s pojavom VHS rekordera, npr. objašnjava čitateljima zašto rijetko posjećuje kinopredstave; osnivanje obitelji, nadasve, odigralo je ključnu ulogu, kako to uglavnom već biva u životu.

Najdraže poglavlje u ovim autobiografskim zapisima ipak je rezervirano za filmsku umjetnost, zahvaljujući i trajnoj zadivljenosti moje malenkosti njome.

U jednom poglavlju književnik i scenarist konstatira “da se u današnjoj kinematografiji jedva što i događa” (str.36.) pa odlučuje na trosatnu VHS kazetu presnimiti prizore iz njemu najdražih filmova.

Listu odabranih sačinjavaju “Casablanca”, “Divlja horda”, “Shane”, “Bilo jednom u Americi”, “Lovac na jelene”, “Moja draga Clementina”, “Blade Runner”, “Prljavi Harry” i “Bad Lieutenant”, a tijekom čitanja “Ranih dana” filmofil nailazi i na “Tragače”, “Kako je bila zelena moja dolina” i “Sedam samuraja”.

Zaista impresivna lista filmskih klasika.

 

Manjkavosti našeg osvježavajućeg odabira

Nažalost, u ovoj Tribusonovoj knjizi ima i onih manje dojmljivih, iz današnje perspektive i vrlo blijedih poglavlja. (Možda autor nama čitateljima šalje poruku o nesavršenosti života, odnosno nezanimljivosti određenih poglavlja tijekom bivanja.)

Navedeno se ponajprije odnosi na spominjanje televizijskih emisija iz devedesetih godina (“Malavizija”, “Sedma noć”), zaboravljenih i nezanimljivih iz gledišta današnje mlade generacije, u tehnološkom procvatu 21. stoljeća, dok simpatično opisivanje pop kulturalnog značenja svojedobno razvikane sapunice “Gradić Peyton”, moja generacija, rođena četrdesetak godina nakon pisca, ipak nije uspjela premijerno doživjeti.

Tako manjak želje (izostanak volje) za čitanjem djela, vidljiv i u komentarima članica našeg kluba, leži u praznjikavosti (“nema radnje”) i nezavršenosti knjige. (Knjiga nalikuje na zbir kolumni iz npr. tjednika “Globus”, prilagodljiv ukusu današnjeg dijela čitalačke publike.)

Ipak, sveukupno gledajući, Tina je iz prihvaćenog opusa poznatog (i njoj veoma kvalitetnog) književnika za “Dragi čitaoče” odabrala osvježavajuću i drugačiju knjigu.

Zato ju svakako nastojte pročitati, neovisno volite li Tribusonova djela ili ne…

CJENE: Tina 3, Tatjana S.N. 3, Lari 3/4.

Lari Šeta

2017-09-25T12:37:56+00:00

About the Author: